субота, 12. април 2014.

Ostale terapije: Pulsna terapija

Najveći deo pacijenata koji pate od multiple skleroze ima tok bolesti u kome se smenjuju periodi bez problema (remisije) sa periodima naglog pogoršanja (relapsi).

Šta se dešava tokom relapsa? Razvija se upala u kojoj imuni sistem napada i uništava mijelin, susptancu koja obavija nerve, štiti ih i omogućava im normalno funkcionisanje. Upale zahvataju mozak i kičmenu moždinu, područja koja su najbogatija mijelinom. Upala prođe posle nekog vremena, a nerv koji je ostao bez zaštitnog omotača ima probleme sa funkcionisanjem ili ne funkcioniše uopšte. Mijelin se polako obnavlja, ali novi sloj mijelina koji telo izgradi posle upale više nije kvalitetan kao prethodni. Posle velikog broja upala koje pogode isti nerv, umesto mijelina ostane samo ožiljak, a nerv trajno gubi funkciju. Za početak multiple skleroze je karakteristično da se pacijenti uglavnom potpuno oporavljaju od relapsa, jer je novi mijelinski omotač koji telo razvije po završetku upale dovoljan da obezbedi nastavak normalnog funkcionisanja nerava. U kasnijim godinama bolesti oštećenja postaju trajna, jer područja oštećena tokom relapsa u više navrata više nije moguće popraviti.

Da bi se smanjio intenzitet relapsa, daju se visoke doze steroida, najčešće metilprednizolona, intravenozno, u nekoliko navrata. Doze su obično oko 1000mg. Ovaj postupak se naziva pulsna terapija.

Šta je metilprednizolon:


Stručnjaci se ne slažu potpuno oko toga da li steroidi imaju dugoročan uticaj na ishod bolesti ili ne. Neki tvrde da on ne postoji, tj da steroidi utiču samo na to da relaps brže prođe, ali da posledice relapsa ostaju iste bez obzira da li su korišćeni steroidi ili ne. Drugi tvrde da steroidi smanjuju štetu i da povoljno utiču na dugoročni tok bolesti.

Za sada ne znam kome da verujem, iako mi se čini da više dokaza ide u korist teze da steroidi stvarno povoljno utiču na ishod relapsa.

Zbog čega je ovo uopšte bitno?

Visoke doze metilprednizolona mogu, pored kratkotrajnih štetnih posledica po organizam koje su prolazne, izazvati i jednu neizlečivu bolest: Šećernu bolest ili dijabetes. Moj otac, koji je takođe patio od multiple skleroze, je dobio dijabetes kao posledicu pulsne terapije. Neurolozi obično tvrde da je šansa za razvitak dijabetesa kao posledice pulsne terapije jako niska, međutim, ukoliko pitate endokrinologe, ispada da nije baš tako. U svim slučajevima gde se koriste visoke doze steroida za sprečavanje upala, kao što su presađivanje organa, teške hirurške operacije, terapija autoimunih bolesti itd dijabetes je realna opasnost. Moja gruba procena je da je rizik oko 10% u generalnoj populaciji (potrudiću se da je potkrepim nekim konkretnim dokazima uskoro), a kod pacijenata koji imaju porodičnu istoriju dijabetesa kao što sam ja (otac, baka po majci) rizik je dosta veći.

Dakle, metilprednizolon, da ili ne?

Moje mišljenje je da u slučaju blagih relapsa stvarno nema potrebe rizikovati sa ovim, a da u slučaju teških relapsa, ima. Bolje je da imate šećernu bolest nego da ne možete da hodate, ona se bar može držati skoro potpuno pod kontrolom uz odgovarajuću disciplinu.

Ja lično nikada do sada nisam imao potrebe da primim pulsnu terapiju jer imam blažu formu bolesti i koristim DMF. DMF, na osnovu rezultata kliničkih studija, smanjuje šanse za pojavu relapsa oko 50%, i čini relapse dosta blažim.


Najbolje je da do relapsa nikada ni ne dođe, zar ne.

4 коментара:

  1. Bolujem 17 god.bez lekova,povremeno pulsna terapija. Pre 2 god.sam pala,slomila butnu kost,otežano se krećem uz pomoć staka.Umesto lekova,stigla korone,pa ko preživi pricace.

    ОдговориИзбриши